RSS O cri O redakciji Kontakt
 
INTERVJU: Novi korak u odnosima Kine i Srednje i Jugoistočne Europe – Kina pokrenula institut za našu regiju
2015-09-29 11:21:53 criJia

Ovog rujna je Centar za proučavanje civilizacija pri Capital Normal University u Pekingu odlučio je pokrenuti novi projekt i u potpunosti se posvetiti području Srednje i Jugoistočne Europe, uključujući i Hrvatsku.

Odjel povijesti CNU jedan je od najvažnijih u Kini, a Centar, posvećen je povijesnim i suvremenim međunarodnim vezama, do sada je surađivao s brojnim stranim sveučilištima te sudjelovao u važnim projektima kineskog Ministarstva obrazovanja.

O Centru, ali i o budućnosti odnosa Kine i regije Srednje i Jugoistočne Europe razgovarali smo s jednim od pokretača projekta i pomoćnikom direktora Centra Zvonimirom Stopićem, koji trenutno piše doktorat na Odjelu za povijest na istom sveučilištu.

Kada je utemeljen Centar za istraživanje Srednje i Jugoistočne Europe?

Centar je osnovan 2012. i zamišljen je kao centar kojem je cilj istraživanje odnosa, komunikacije i veza između civilizacija. Oni su krenuli s jako širokim programom, a od 2015. fokusira se na Srednju i Jugoistočnu Europu.

Zbog čega ste se odlučili pokrenuti ovaj centar? Koji su glavni ciljevi koje Centar želi ostvariti?

Prvi razlog je to što u znanstvenim krugovima u Kini sustavnog proučavanja o Balkanu, tj. Srednjoj i Jugoistočnoj Europi uopće nema. A povijest tog dijela Europe ima svojih zanimljivih događaja poput I. i II. Svjetskog rata, same Jugoslavije, koja je bila važna zemlja komunističkog lagera, a kasnije i raspad Jugoslavije. Još jedan trenutak koji je bio zanimljiv bilo je rušenje kineskog veleposlanstva u Beogradu koje je u jednom momentu natjeralo cijelu Kinu da pogleda u tom smjeru. A treća stvar koja se događa je Ekonomski pojas Put svile koji Kina sad pokreće i koji Balkan stavlja na specifično mjesto kao jedna od vrata Europe. Centar na neki način želi spojiti te akademske rupe u znanju s praktičnom podrškom novom Putu svile.

Cilj je izgradnja tzv. ˝riznice znanja˝ o Srednjoj i Jugoistočnoj Europi jer, kao što sam rekao, istraživanja je vrlo malo. Istraživanja su ovdje bila uvijek mala i specifična, što je možda čak dovelo do nekih u diplomatskom smislu negativnih trendova klasificiranja ili ˝tagiranja˝ naših zemalja u određene kategorije. Naše zemlje se još uvijek tretiraju kao zemlje bivšeg Sovjetskog bloka.

Na koji način Centar namjerava pomoći razvoju suradnje između Kine u sklopu projekta Ekonomskog pojasa Puta svile?

Ova sfera meni nije toliko poznata, no ono što mogu reći jest da je ovaj centar osnovan s ciljem da pruži savjetničku potporu inicijativi ˝Pojas i put˝ u vidu te riznice znanja. Ovo je sad tek početna godina, ima tu jako puno posla. Planiraju se u budućnosti organizirati predavanja, foruma, konferencije. Namjeravamo prikupiti što više kontakata te postati informacijsko središte za sve stranke koje su uključene u taj novi Put svile.

Namjeravate li se uključiti u suradnju Kine i zemalja Srednje i Istočne Europe, odnosno Kina+16 i na koji način?

To je vrlo povezano. Poanta ovog centra je da podrži na inteligencijskom nivou sve inicijative koje su vezane za Srednju i Jugoistočnu Europu. Znam da je sljedeća konferencija Kina+16 biti održana u Kini i mi naravno imamo želju biti na toj konferenciji i povezati se sa stranama koje će sudjelovati. No naravno to ovisi o organizatorima skupa.

Kakve projekte pripremate?

Puno toga je u pripremi, ali s dvije stvari smo krenuli malo intenzivnije.

Jedna je konferencija u studenom ˝The Silk Road and the Interaction of Civilisations˝ o starom i novom Putu svile i Balkanu koja će se održati na Capital Normal University.

Još jedan, meni zanimljiv projekt za kojeg bi volio da bude ostvaren do ljeta je knjiga o Hrvatskoj koja bi u nekim osnovnim crtama trebala predstaviti našu zemlju Kini. Uključena bi bila i geografija, ekonomija, vojska, kultura, povijest, vanjska i unutarnja politika te politički sustav.

Postoji još jedna inicijativa. U travnju delegacija ovog centra planira posjetu Srednjoj i Jugoistočnoj Europi, u što će biti uključeni Zagreb, Beograd, Sarajevo, a vjerojatno i Dubrovnik. Posjeta će biti u sklopu sveučilišta, a cilj je ostvarivanje direktnih kontakata.

Da li ste dobili podršku s hrvatske strane?

Do sada smo službeno ostvarili samo jedan kontakt jer nismo imali vremena za više. Primio nas je hrvatski veleposlanik u Kini Nebojša Koharović i to je dobro prošlo, s puno pozitivne energije i sjedne i s druge strane.

Od ostalih smo dobili neformalnu podršku, službenu još nismo. Ali ne sumnjam da će je biti.

U prosincu prošle godine na sastanku trećeg susreta državnih čelnika Kine i zemalja Srednje i Istočne Europe objavljen je ˝Beogradski nacrt˝. Otada je prošlo gotovo godinu dana. Kakva je situacija s provedbom plana suradnje navedenog u nacrtu?

Unutar zadnjih godinu dana puno toga se dogodilo vezano uz kinesku ekonomiju. Nezgodna stvar je u tome što nekakve realne informacije nema nigdje, to je sačuvano za vrh koji je vezan za to. Ti zaključci s beogradske konferencije su pisani poprilično široko, nema unutra ništa baš konkretno, osim što je bilo riječi o većoj suradnji na višem nivou vezano uz financije i ekonomiju itd.

Ono što sam ja vidio, što nije nikakva nepoznata stvar, bili su projekti poput izgradnje te željeznice između Beograda i Budimpešte, u Srbiji je recimo završen onaj most (preko Dunava u Beogradu), Crna Gora je potpisala sporazum i krenula je realizacija izgradnje autoceste (Bar-Boljare). Nastavljen je čitav niz tih manjih projekata koji su financirani kroz Kinesku banku za razvoj (CDB).

Koliko je meni poznato, različite zemlje su reagirale na različiti način. Na nekom višem političkom planu Srbija dosta dobro reagira. Oni se u principu odazivaju na svaki poziv. Hrvatska recimo nije reagirala nikako jer nije bilo ništa u zadnjih godinu dana na nekom višem nivou, osim posjete Kineske ratne mornarice Hrvatskoj, a sada se i priprema dolazak naše predsjednice u Kinu. Crna Gora je nastavila te projekte.

Prema Beogradskom nacrtu bi se ove godine trebao održati 4. sastanak Kine i zemalja Srednje i Jugoistočne Europe. Što prema Vašem mišljenju možemo očekivati od ovogodišnjeg sastanka?

Realno bi bilo za očekivati da će ovo tek biti pravi ključni sastanak. Do sada su održani sastanci u Varšavi, Bukureštu i Beogradu, a nedavno je održan ministarski sastanak u Kini. Zaključci sastanaka su uglavnom nekako vrlo općenito pisani, nema tu nekih konkretnih projekata. Konkretni projekti ostvaruju se na bilateralnoj razini.

Ovaj sastanak mogao bi biti interesantan jer se u međuvremenu dogodilo to da se kineska ekonomija usporila i to je sad jedan moment koji bi mogao prisiliti Kinu da napravi malo veći pritisak na te zemlje da se konkretiziraju neki projekti i da neke stvari postanu jasnije. Do sada je Kina imala vremena da malo ide opreznije prema tome, barem se tako čini. Kineska strana je uvijek bila ta koja je inzistirala na tome da stvari idu brže, ali nisu vršili nikakav pritisak. A sada bi stvari mogle biti malo drugačije zato što Kina nužno mora u sljedećih 5 do 10 godina izgraditi tu svoju u prvom redu trgovinsku mrežu, mora restrukturirati svoje gospodarstvo i brendirati puno svojih proizvoda tako da postane zemlja koja proizvodi brend proizvode kao što su to SAD ili Njemačka. Ona mora naći način kako da te svoje proizvode plasira na tržište, pri čemu su najinteresantnija tržišta Europska unija, Južna Amerika i SAD jer su najbogatije i tu se najviše zapravo može. Na njima je konkurencija najveća, ali je i dobitak najveći. Meni je sad to zanimljivo i ja se nadam da će bit tih nekih konkretnih stvari.

Većina zemalja EU i Srednje i Jugoistočne Europe imaju vremena, ne žuri im se nešto s Kinom napraviti. Što se tiče Hrvatske, uvijek se postavlja pitanje zašto Hrvatska neće više s Kinom? Zato što joj nije potrebno. Primarni projekti Kine su izgradnja tih puteva, a to u Hrvatskoj postoj. Hrvatska je u financiranju usmjerena na Europsku uniju i dobije manje-više ono što traži.

Mađarska je dobila od Kine ovaj projekt željeznice od Budimpešte do Beograda zato što EU nije odobrila projekt. Kina je sekundarni izvor financija.

Nas politički ništa ne sprečava da uzmemo neki kredit od Kine, ali mislim da to nije Hrvatskoj nužno. Hrvatskoj je, ja mislim, puno interesantnija druga suradnja, kulturna, diplomatska, turistička.

Kina je osnovala specijalnu kreditnu liniju u vrijednost i od 10 milijardi dolara namijenjen zemljama Srednje i Istočne Europe kako bi pružila pomoć i podršku u suradnji. Međutim nisu sve zemlje uspješno iskoristile ta sredstva. Što je po Vašem mišljenju razlog za to?

Svaka zemlja ima neki svoj interes i naravno da je to stvar određene visoke diplomacije i veza s drugim zemljama.

Ali isto mogu spomenuti što se u Poljskoj dogodilo. Prije nekoliko godina ogroman kineski projekt za autocestu u Poljskoj je propao. Kina je nudila u pola cijene koliko je bio najniža europska ponuda za izvedbu tog projekta. To su ogromni novci. No kad su krenuli s izvedbom tog projekta cijena je skočila enormno visoko zato što kineska strana uopće nije bila upoznata s protokolima Europske unije, nije bila upoznata s viznim sustavom ni s drugim stvarima.

Znači ulazili bi u projekte nepripremljeni?

Pojednostavljeno, to se dogodilo. U Češkoj je isto bio takav jedan slučaj.

Onda je isto problem što Kina daje kredit pod uvjetom da se s tim novcima mora unajmiti kineske tvrtke koje onda dovode svoje radnike. Europska unija je drukčija, ona daje paket novaca, traže da na papiru sve bude sve čisto i da bude sve projektirano, ali izvedbu prepuštaju u potpunosti državi koja je uključena. To je velika razlika kad se razmišlja hoće li se uzeti kineski kredit ili hrvatski. Dobro, ovaj europski je malo skuplji, ali će raditi hrvatski radnici, pa se time rješava nekih 1500 - 2000 radnih mjesta, a s kineskim se ne rješava.

Isto se zna dogoditi da troškovi premaše taj kredit, to se dogodilo nekoliko puta tijekom tih projekata. U tom slučaju država mora sa svojim novcem dodatno financirati taj dio. Strah je od toga da kineske firme ne znaju realno koliko će troškovi biti i da će ostati ta razlika koju prema ugovoru treba snositi država.

Kad Hrvatska, Bosna, Srbija pregovaraju s Europskom unijom znaju točno što će dobiti. Kad se pregovara s Kinom nisu sigurni i u tome je problem. Kineska strana je možda skroz dobra, no nesigurnost potkopava to. A budući da se politički sustav kod nas okreće, ako bi netko napravio pogrešku na takvom velikom projektu, izgubio bi izbore. Zbog toga svi jako oprezno ulaze u to..

Kao što sam rekao u vezi ranijeg pitanja o projektu Kina+16, mislim da će Kina krenuti malo agresivnije, ali to ne znači da će se onda nešto konkretnije dogoditi.

Što bi kineska strana trebala napraviti da ispravi nedostatke sa svoje strane?

Nisu nedostaci samo na kineskoj strani, to je na obje strane. Oba rukovoditelja su kriva na obje strane kad se dogovara nešto. Poljaci su krivi koliko i Kina jer su dopustili da se takvo nešto dogodi, nisu upoznali kinesku stranu s određenim stvarima. Kad jedan projekt propadne svi uključeni su krivi. Treba, naravno, Kina popraviti nešto sa svoje strane, a trebaju i te zemlje popraviti nešto sa svoje strane. To je taj interkomunikacijski dio za kojeg nadam da će ovaj centar moći pomoći u budućnosti.

Autorica: Maša

© China Radio International.CRI. All Rights Reserved.
16A Shijingshan Road, Beijing, China