RSS O cri O redakciji Kontakt
 
Ćiro Blažević: Šuker me mnogo puta zvao da budem savjetnik HNS-a
2015-12-24 14:48:49 criJia

Četiri godine nakon što je Ćiro Blažević otišao iz Kine 2011. trener svih trenera vratio se u Šangaj kako bi prisustvovao jednom nogometnom forumu te je tom prilikom dao ekskluzivni intervju za kineske novine "Zuqiu" ("Nogomet").

Život poslije Kine

Zuqiu: Nedugo poslije poraza kineske olimpijske reprezentacije od Omana Vi ste završili svoj izbornički mandat te se vratili u Hrvatsku. Što ste radili ovih godina?

Ćiro Blažević: Vrlo dugo nakon mi se nakon povratka u glavi vrtjela osveta, želio sam ubiti iranskog suca koji je zaustavio Kinu pred vratima kvalifikacija. Dugo nisam mogao izaći iz tamne sjene. (Na utakmici je kineska olimpijska reprezentacija zabila gol u produžecima, ali sudac Mohsen Torky iz Irana je to sudio kao offside.)

Kasnije mi je iranski klub Mes Kerman ponudio posao, pa sam mislio da je bolje da idem vani raditi, da se ne ljutim sam kod kuće. Pogotovo zbog toga što bi u Iranu vrlo vjerojatno vidjeo onog suca Torkyja, čak sam zamislio da ga pitam po kojem je principu sudio Kini offside kad ga vidim. Bilo je to stvarno slučajno, taman sam vidio tog suca nakon što sam stigao u Mes Kerman, sudio je na našoj utakmici. Tijekom cijele utakmice sam stalno gledao u njegove oči, ali on je uvijek namjerno izbjegavao moj pogled, kao da je sramežljiv. Zato što je napravio nešto krivo i to je najjasnije njemu, prije nego svakome drugome. Samo mi je žao kineske olimpijske reprezentacije.

No nisam dugo radio u Mes Kermanu. Puno je teže raditi u Iranu nego u Kini, pogotovo zbog toga što Mes Kerman nije tradicionalno veliki klub te zemlje. Rezervna momčad nije jaka, uglavnom igraju strani igrači, ali drugi klubovi odmah uzmu tvoje strance ako dobro igraju. Kasnije su imali i problem s financijama, nisu mogli kupiti dobre strance, tako da je cjelokupna sposobnost kluba smanjena. Također sam imao i drugačiju filozofiju s predsjednikom u vođenju kluba, tako da sam se vratio kući nakon što sam im osigurao ostatak u ligi.

Nakon povratka u Hrvatskoj sam se odmorio nekoliko mjeseci sve dok me Zagreb nije pozvao i tamo sam radio polovinu sezone. Financijska situacija kluba je loša te im nedostaju kvalitetni igrači, zato sam otišao nakon pola sezone.

Nedugo poslije Nove godine 2014., NK Tuzla u Bosni i Hercegovini je mi poslala poziv. BiH mi je također posebno mjesto, zato sam ga prihvatio. Na početku sezone rezultati kluba nisu bili idealni i nalazio se u drugoj ligi, ali ja sam tamo postigao rezultat od 13 pobjeda, jednom neriješenom utakmicom i jednim porazom u 15 utakmica i uspjeli smo ući u vrh lige BiH, a mislim da se i sada Tuzla nalazi među prvim mjestima BiH lige. Ali nažalost, također zbog loše financije jedva su mogli isplatiti plaće tako da sam otišao nakon pola sezone.

Foto: Arhiva

U Hrvatskoj mi je NK Zadar dao ponudu i radio sam tamo neko vrijeme. Uglavnom, ja sam čovjek koji ne može biti slobodan, osjećam se sretnim i zdravim samo kada neprekidno radim i radim. Moja trajna želja je da se jednog dana vratim upravo u Kinu i preuzmem kineski klub.

Zuqiu: Vodili ste profesionalni klub u Iranu, a također ste radili u Hrvatskoj i BiH, kako ocjenjujete kvalitetu ovih liga u odnosu na kineske superlige? Kolika je razina poteškoća u vođenju ovih klubova u odnosu na rad u Kini?

Ćiro Blažević: Sve su to mali klubovi, čak nisu top klubovi u ligi svoje zemlje. Zapravo nisam previše navikao voditi takve klubove, ali pošto ne želim biti predugo slobodan, nisam previše razmišljao. Jer znaš, kad je čovjek u mojim godinama klub se vodi samo iz svojih zanimanja i ideala. Tzv. reputacija i položaj u nogometu više nisu na prvom mjestu. Naravno, i ja želim da djeci i unucima ostavim više novaca, to nikad nisam porekao.

Što se tiče razine poteškoća, nije lako u bilo kojoj ligi. Samo se može reći da, što su liga i igrači profesionalniji, trener može razmišljati manje o onom van nogometa i može se lakše koncentrirati na tehniku i taktiku. U ovom smislu mislim da je Shanghai-Shenhua dobar klub u odnosu na druge klubove koje sam vodio. Sigurno je da su sjećanja i osjećaji za Shenhua najbolji.

Zuqiu: Imate li položaj u Hrvatskom nogometnom savezu? Vaš bivši igrač Davor Šuker još uvijek je predsjednik HNS-a? Kakav je njegov rad?

Ćiro Blažević: Da, Šuker je još uvijek predsjednik HNS-a, a kvaliteta njegovog rada, haha... Sigurno da nije visoka kao njegova kvaliteta na terenu, ali uvijek se trudi. Šuker me čeka da se vratim, tražio me nekoliko puta i želio da službeno budem savjetnik HNS-a. Iskreno govoreći, ja niti ne znam kakvu ulogu bih igrao kao savjetnik, možda kad ga nitko ne podržava da ja navijam za njega (smijeh).

Ja sam već više godina gostujući profesor u školama za nogometne trenere i često im predajem. Izvanredan sam predavač, svaki put je broj trenera na mom predavanju najviši.

Foto: Arhiva

Prošlost u kineskoj olimpijskoj reprezentaciji

Zuqiu: Hoćete li se još puno puta prisjetiti prošlosti kad ste vodili kinesku olimpijsku reprezentaciju? Što je na Vas ostavilo najdublji dojam?

Ćiro Blažević: Dosta puno, jako puno. Na primjer, dan kada sam preuzeo klub, tijekom intervjua sam se slikao u kineskoj tradicionalnoj crvenoj odjeći. To mi se činilo jako zanimljivim, tu sliku još čuvam kod kuće.

Također pamtim da su, kad smo na posljednjoj utakmici sezone 2010. izgubili od Shandong-Lunenga, nakon utakmice svi otišli čestitati Ivankoviću, samo je Vaš novinar došao kod mene i tako je vaš medij postao prvi koji je saznao da ću ostati u Kini kao izbornik olimpijske reprezentacije. Kineski nogometni savez mi je zapravo puno ranije poslao ponudu, ali tada sam trebao odraditi i pregovore s klubom Shenhua o produženju ugovora. Da je tada klub inzistirao da ostanem, meni bi se bilo stvarno teško odlučiti. Ali kasnije su Savez i klub sve dogovorili, pa je sve riješeno.

Zuqiu: Od svih vaših bivših igrača kineske olimpijske reprezentacije koliko njih još pamtite? Tko je od njih na Vas ostavio najdublji dojam?

Ćiro Blažević: Koga još pamtim, hmm... puno njih. Wu Xi bi bio prvi, on je bio u sredini moje strategije. Također mi je bio omiljeni igrač kad sam radio u Shenhui. Čuo sam da je sada vrlo popularan, cijena mu je vrlo visoka, zar ne?

Pamtim i (Zhang Lin) Penga, na moju strategiju dosta je utjecala njegova ozljeda. Mislim da je tada mogao normalno igrati, možda bi nam bilo bolje.

Cao (Yunding), impulzivan igrač, jednom je dobio crveni karton, ne mogu ga zaboraviti.

Dong (Xuesheng), uhvatio ga je grč na utakmici taj dan, ali čini mi se da mu ne ide dobro sada, ne igra više?

Rao (Weihui), uvijek je igrač za kojeg se ne trebam previše brinuti. Bez obzira bilo ponašanje na treninzima ili trud na utakmicama, uvijek je najbolje. Kako je on sada?

Wang Dalei najomiljeniji mi je golman, dosljedno dobro igra u novom klubu. Sada je prvi golman u reprezentaciji, bravo!

Da, i Bari Muhammateli i još mnogo njih, ne mogu reći imena sviju, ali da se vidimo odmah bih znao da smo zajedno radili.

Ako me pitate tko je mi ostavio najdublji dojam, inače ne pratim ni jednog igrača koji nije član olimpijske reprezentacije, osim onog zgodnog momka ˇV Dai Lina. Čuo sam da se rijetko bira za reprezentaciju, a ja mislim da on ima sposobnost da postane najbolji središnji branič u Kini. Ne znam zašto, često se sjetim kako je igrao tada.

Foto: Arhiva

Zuqiu: Kad sada ponovo razmišljate, osim krivog suđenja, koji su još razlozi za poraz kineske olimpijske reprezentacije?

Ćiro Blažević: Dva su razloga. Prvo, premalo je igrača s iskustvom na velikim natjecanjima. Među tadašnjim igračima s godinama za olimpijsku reprezentaciju rijetko tko je igrao glavnu ulogu u svojim klubovima. U Kini igrači s tim godištem dobivaju premalo prilika za prave utakmice. Osim toga, kad je ova generacija bila još mlađa, u Kini nije bilo mnogo prilika za međunarodne turnire na ovoj razini. Generalno govoreći, reprezentativci na raznim razinama imaju premalo iskustva na velikim natjecanjima.

Drugo, igračima nedostaju osnovne tehnike, tako da im je teško u kratkom vremenu uvježbati jednostavnu, ali efikasnu strategiju, jer nam je termin za pripreme već bio kratak. Zato sam samo mogao planirati jednostavne strategije koje bi mogle u kratkom vremenu oblikovati cijeli sustav.

Tijekom ovog procesa na dvije stvari sam se jako ljutio, to pamtim i sada. Prvo je bočni centaršut u trku. U modernom nogometu je povratna lopta ili poluvisok centaršut u zraku nakon bočnog proboja u trku. Na kraju nitko nije mogao taj centaršut završiti. Pitao sam ih koja su tri faktora ovog centaršuta? Nitko nije mogao odgovoriti. Nisam mogao zamisliti da igrači olimpijske reprezentacije Kine manje znaju nego naša 13, 14-godišnja djeca u Hrvatskoj. I oni znaju da su u centaršutu važna snaga, visina i smjer rotacije lopte. To je me iznenadilo.

Druga stvar, pitao sam ih koja su dva ključna trenutka u nogometnoj utakmici i što trebamo raditi u oba ta trenutka? Kao prvo sam rekao koja su dva ključna trenutka, to su napad i obrana. Onda sam pitao koja je razlika između sustava tijekom napada i obrane. Na kraju nitko nije mogao točno odgovoriti da tijekom napada sustav treba biti proširen, a tijekom obrane sužen. Stvarno osjećam da kineski igrači u učenju nogometa od malih nogu nisu primili redovnu i najtemeljniju obuku koja je ključna u nogometu. Rezultat je da sada igraju samo po svojem osjećaju i razumijevanju te im nedostaje osnovni standard. Zato sam im trebao reći da u napadu trebaju razmišljati na tri linije, odnosno lijevu, srednju i desnu te da zajedno idu naprijed, a ne samo razmišljaju o sebi i samo gledaju na loptu, a ne na suigrače. Trebaju uvijek imati koncept da je cijela momčad jedno. U jednom napadu treba sudjelovati najmanje tri igrača da bi zajedno osigurali uspjeh, itd. Budući da nisu naučili ovu teoriju te im nedostaje iskustva na utakmicama, teško im je potpuno zadovoljiti strateške zahtjeve od trenera.

Zuqiu: Kineski nogometni savez želio je uspostaviti tzv. Strukturu velikih reprezentacija, odnosno omogućiti provedbu zajedničkog strateškog sustava u reprezentacijama svih razina, tj. 4., 3., 2. i 1. No to je sve do sada ostalo na papiru, nema ništa konkretno. Kineska olimpijska reprezentacija i A liga još uvijek nemaju idealne rezultate u svjetskom nogometu. Što mislite o tome da kineski nogomet nema nikakvih uspjeha ovih godina?

Ćiro Blažević: Da, i ja sam čuo slično kad sam radio u Kini. No zajednička strateška filozofija kineskog nogometa ne ovisi o zajedničkim sustavu reprezentacija četiri liga. Također je potreban sustav usavršavanja za treniranje juniorskog i seniorskog nogometa. Treba, na primjer, napraviti plan za biranje igrača i trening. Puno osnovnog znanja trebali su naučiti u mlađim fazama, a ne u reprezentacijama.

Kad sam bio u Kini, često mi se činilo da jedan jednostavni pojam kod kojeg trebaju imati zajedničko mišljenje, razni igrači različito razumiju. Na primjer, prosljeđivanje lopte, jednom sam pitao jednog igrača: "Kako te je trener naučio proslijediti loptu? Koji je cilj prosljeđivanja lopte? Kako odlučiti kada je vrijeme za proslijediti loptu?" A njegov odgovor je bio: "Trener mi je rekao da odmah proslijedim loptu iskusnim suigračima pošto ja sam neiskusan, pa da ne izgubim loptu." Nakon takvog odgovora, što ti misliš, da li treba prvo uspostaviti zajednički sustav za razne kineske lige ili treba prvo uspostaviti zajedničku strategiju?

Ako još uvijek nema nikakvog poboljšanja u ovim znanjima, onda nije čudno da je kineski nogomet ostao bez rezultata. Nije istina da u Kini nema kvalitetnih igrača, ali mnogo od njih nije naučilo pravilno nogometno znanje, pa kako možemo očekivati dobre rezultate od njih? Iako je nogomet fizički sport, njega se također igra s mudrosti, on ovisi o točnim procjenama irazumijevanju na terenu.

Izvor: Zuqiu (Nogomet)

Autorica: Jia Yanfeng

Prevele i uredile: Nika i Maša

© China Radio International.CRI. All Rights Reserved.
16A Shijingshan Road, Beijing, China