U taoističkom djelu "Chuang Tzu" možemo vidjeti da su taoisti često ismijavali Konfucija, tvrdeći da je ograničio na moralnost u ljudskosti i pravednosti te da je zbog toga bio svjestan samo moralnih vrijednosti, no ne i nad-moralne vrijednosti. Na prvi pogled su bili u pravu, no u stvarnosti su bili u krivu.
Govoreći o vlastitom duhovnom razvoju, Konfucije je rekao: "U petnaestoj godini odlučio sam učiti. S trideset sam imao svoj stav. U četrdesetoj godini nisam imao nikakvih dvojbi. U pedesetoj godini sam znao uredbe Neba. U šezdesetoj sam već bio poslušan (ovoj uredbi). U sedamdesetoj sam mogao slobodno pratiti želje svog srca, bez prekoračenja granice (ispravnoga)." (Analekti, II, 4)
"Učenje" na koje se Konfucije odlučio u petnaestoj ovdje se ne odnosi na ono što bi mi nazvali učenjem. U Analektima je Konfucije također rekao da se "odlučuje na Tao", kao i "Da čujem Tao ujutro, bilo bi u redu da navečer umrem." Ovdje Tao znači Put ili Istinu. To je Tao kojeg je Konfucije s petnaest odlučio naučiti.
Konfucije je također rekao:"Zauzmi svoj stav u 'liju' (禮, rituali, ceremonije, pravilno ponašanje)." (Anale, VIII, 8.). "Nemati znanje o ritualima znači nemati načina da imaš stav. Dakle, kad je Konfucije rekao da je u tridesetoj imao stav, znači da je tada već razumio rituale, tj. "li", te se mogao ispravno ponašati.
Konfucije je izjavio da je postao slobodan od sumnje u četrdesetoj godini. To znači da je Konfucije tada već postao mudar čovjek. Do ovog razdoblja u životu Konfucije se možda samo upoznao s moralnim vrijednostima, ali u pedesetim i šezdesetim godinama upoznao se i s uredbom Neba koju je pratio. Drugim riječima, on je tada također bio svjestan nad-moralne vrijednosti. Konfucije je u tom pogledu bio poput Sokrata. Sokrat je smatrao da ga Bog šalje probuditi Grke. Konfucije je također smatrao da je dobio nebesku misiju i da djeluje uz podršku Neba. Bio je svjestan vrijednosti viših od moralnih.
Međutim, Konfucijeva nad-moralna vrijednost nije bila potpuno ista kod taoista. Taoisti su tražili mistično ujedinjenje s nediferenciranom cjelinom, odbacujući ideju o inteligentnom i svrhovitom Nebu. Zato je nad-moralna vrijednost taoista bila slobodnija od pojmova i odnosa između običnih ljudi.
Kako je to već spomenuto, Konfucije je u sedamdesetim godinama mogao slobodno dopustiti svojem umu da slijedi što god želi, a sve što je činio bilo je prirodno, po sebi ispravno. Njegova djela više nisu trebala svjesno navođenje, on je djelovao bez svjesnog napora. To predstavlja zadnju fazu u razvoju sveca.
Autorica: Helena
Uredila: Maša
