Konferencija za dijalog o azijskim civilizacijama, koja trenutno traje u Pekingu se odvija uz pozadinu kraja zapadne neosporene dominacije svjetskim poslovima, koja je trajala gotovo 500 godina. Zapadni znanstvenici su napisali svjetsku povijest, a zapadne vrijednosti dominiraju procjenom jesu li vlade i nacije dobre ili loše. Ovakvo stanje stvari je trajalo toliko dugo da Zapadnjaci vjeruju da bi bilo kakva promjena dominacije zapadnih vrijednosti morala biti povratak u Mračno doba. Zapad je donio mnoštvo velikih misli i znanja svijetu, ali mu je često nedostajala svijet o šteti koju je napravio bezbrojnim drugim civilizacijama.
Konferencija za dijalog o azijskim civilizacijama je jedinstvena jer ne pokušava poništiti zapadni pogled na povijest. Umjesto toga potiče azijske nacije da definiraju vlastite kulture i naprave vlastitu procjenu doprinosa čovječanstvu. To omogućuje konstruktivan, a ne konfrontacijski pristup za iduću fazu dekolonizacije. Sve zemlje koje sudjeluju na konferenciji nisu bile potpuno kolonizirane, ali je većina pretrpjela napade kolonijalnih sila i sasvim su sigurno zahvaćene kulturnom dominacijom tehnološki i gospodarski naprednog Zapada. Kao rezultat, nekim ljudima u Aziji se teško riješiti mišljenja da je zapadna kultura nadmoćnija njihovoj. Konferencija pruža nekada koloniziranim narodima priliku da sudjeluju u participativnom procesu samoodređenja koje potiče dignitet omogućujući im da definiraju sami sebe. Kako te zemlje definiraju slobodu i koji su politički sustav odabrale uspostaviti je odluka koju nacija mora donijeti sama, budući da bi ljudi trebali biti slobodni odlučiti koje vrijednosti žele uzeti od drugih kultura.
To je Zapadnjacima nekada teško prihvatiti. Moglo bi pomoći prisjetiti se da su prije 500 godina europski misionari otišli u svijet spašavati duše preobraćujući ih na konzervativna kršćanska vjerovanja, što bi većina Europljana danas odbacila. Kroz ovaj proces je Zapad naučio da može samo ponuditi svije ideje, ali ljudi u svakoj zemlji trebaju sami odlučiti što će usvojiti, a što odbaciti.
Mir je preduvjet za gospodarski rast i unapređenje životnog standarda ljudi, a prosperitet je preduvjet za nastavak civilizacije i razvoj energične i moderne kulture. Konferencija ima i komercijalan aspekt, kako bi mogla potaknuti turizam i trgovinu kulturnim proizvodima. No, te kratkoročne dobiti daleko nadmašuje vrijednost većeg cilja konferencije, koji je stvoriti okoliš za Aziju koji je multikulturan, prosperitetan, raznolik i miroljubiv.
