Za razliku od prethodnog dana, nedjelja je protekla u sporijem ritmu upoznavanja ljepota Luoyanga, odnosno njegove okolice. Naime, tijekom cijelog dana posjetili smo „samo" dva mjesta: velebni geološki park „Dolina Longtan" koji je pod zaštitom UNESCO-a od 2006. godine, te galeriju „Qian Tang Zhi Zhai". „Samo" dva mjesta ne znači da smo bili uskraćeni brojnih prirodnih ljepota koje može pružiti ovaj dio Kine. Čak dva sata vožnje nam je trebalo da dođemo do doline Longtan, ali se svaka minuta puta itekako isplatila. Zastao nam je dah od prekrasnog prizora kanjona koji je na pojedinim mjestima neodoljivo podsjećao na veliki kanjon rijeke Colorado u SAD-u, s kojim ga uspoređuju i svjetski geolozi. Inače, dolina je dugačka oko 5,5 kilometara i vodič nas je upozorio da ne nosimo sa sobom puno stvari jer nas čekaju teške dionice između strmih stijena i prelaženja riječnih brzaca. Kanjon je na jednom dijelu najširi deset metara, dok je na pojedinim dijelovima staza uža od jednog metra.

Nisam poslušao savjet vodiča i ponio sa sobom ruksak, no srećom nisam požalio. Samo na jednom dijelu morao sam ga skinuti provlačeći se kroz uski prolaz. Bilo je vrlo zanimljivo jer su mnogi na tom dijelu išli zaobilaznim putem da ne bi „zaglavili" između stijena. Dolina Longtan obiluje brojnim vodopadima, ali i zanimljivim likovima u stijenama koji su nastali prirodnim putem. Prolazeći kroz jednu pećinu Nika me upozorila da je na drugom izlazu vještica. Svi su se okupili oko jednog kamena pokazujući na lik vještice. Ja je nisam uočio, ali možda je i bolje tako jer nisam baš u najboljim odnosima s vješticama. Trebalo nam je gotovo puna tri sata pješačenja da bi prošli kroz Dolinu Longtan, ali nam je vrijeme naprosto proletjelo zbog nevjerojatnih prizora. Po povratku smo se zaustavili u galeriji „Qian Tang Zhi Zhai", odnosno galeriji „Tisuću Tang natpisa". Naime, u tom velebnom zdanju čuva se više od 1.000 natpisa na nadgrobnim spomenicima, odnosno pločama, a ovdje su postavljeni u zidu. Pitao sam Niku zašto te nadgrobne ploče nisu na groblju, nego su uzidani, ona mi je odgovorila da su svi oni nekada bili na groblju sjevernije od ovog mjesta. U međuvremenu, pljačkaši su opustošili grobnice ostavljajući za sobom samo ove nadgrobne ploče misleći da one nisu vrijedne. Nakon toga odlučeno ih je sačuvati i to na ovaj jedinstveni način.