Kina je zemlja čija je prvotna civilizacija starija više od 5 000 godina i tijekom tog vremena u naslijeđe nam je ostalo bezbroj vrijednih kulturnih relikvija. Međutim padom carske Kine mnogo je njih izgubljeno, ponajviše zbog uništavanja i pljačke u ratovima što je bilo veliki gubitak za ovu zemlju. Iz tog razloga danas u mnogim muzejima u svijetu možete vidjeti te vrijedne predmete za koje Kinezi i dalje žele da se vrate u zemlju svojega podrijetla. No to baš i nije tako jednostavan proces.
1,64 milijuna predmeta u 47 svjetskih muzeja
Prema podacima Kineske akademije za kulturne relikvije, od 1840., kada je započeo Prvi opijumski rat, više od 10 milijuna kulturnih relikvija otuđeno je iz Kine i odneseno u Europu, SAD, Japan te zemlje Jugoistočne Azije. Među njima nalazi se više od milijun njih koji se po svojoj vrijednosti nalaze na prvoj ili drugoj razini. Prema podacima UNESCO-a, ukupan broj kulturnih relikvija u inozemstvu iznosi oko 1,64 milijuna, a oni se nalaze u 47 muzeja diljem svijeta. Ono što je najzanimljivije - navodno privatne kolekcije sadrže 10 puta veći broj relikvija nego što je ovdje navedeno. Oba podatka ukazuju na to da se preko 10 milijuna vrijednih umjetnina nalazi izvan Kine te da će točan broj zauvijek ostati tajna.
Kulturne relikvije nisu samo vrijedni ostaci prošlih vremena i dokaz povijesti jedne zemlje, nego su, što je još važnije, dokaz da je civilizacija jedne zemlje starija više tisuća godine.
Yang Xiaoneng, ravnatelj Odjela za azijsku umjetnost Umjetničkog centra Cantor pri Sveučilištu Stanford, stručnjak je za procjenu broja kineskih kulturnih relikvija u europskim i američkim muzejima. Ako vas zanima ova tema, ona je prava osoba kojoj ćete se obratiti.
Fotografija: Čaša za alkohol s dvije ovce, dinastija Shang (17. st. - 11. st.p.n.e.), British Museum
Muzeji nisu krivi za pljačke
Kad je riječ o kineskim kulturnim relikvijama koje se danas nalaze po raznim muzejima u inozemstvu, većina ljudi odmah pomisli na vrijeme sredine i kraja 19. st. kada su vojske zapadnih zemalja pljačkale, posebice sjever zemlje. Mnogi su mišljenja kako su isključivo na taj način muzeji i dobili te vrijedne predmete, ali naš sugovornik Yang Xiaoneng se ne slaže s time.
- ''Danas to gledamo na ovaj način, odnosno da postoje ukupno dva načina na koje je ovo blago došlo do muzeja. Prvi je da su kolekcionari sami donirali, a drugi da su ih muzeji kupili od trgovaca umjetninama ili kolekcionara. No, otkud onda trgovcima i kolekcionarima takvi vrijedni predmeti? Dobiti odgovor na ovo pitanje mnogo je kompliciranije. Neki su izravno došli putem pljačkaša grobnica ili krijumčara. Rijetko koji muzej je dobio kulturne relikvije pljačkom, mislim da zapravo ni jedan tako nije dobio svoje izloške iz Kine. Primjerice Admonitions of the Court Instructress to Palace Ladies, koju je naslikao Guo Kaizhi iz dinastije Istočni Jin, koja trenutno se nalazi u British Museumu, ukradena je od strane vojnika iz Savezničkih snaga koji ju je na kraju donirao muzeju. Ta ustanova, naravno nije imala veze s takvim ponašanjem.''
Prema Yangovim riječima, većinu kineskih kulturnih relikvija muzeji zapadnih zemalja dobili su na drugi način. Primjerice Pu Yi, posljedni kineski car jednoj je banci dao više od 1 000 komada porculana u zalog, ali ga nije otkupio prije kraja termina. Banka je to onda prodala Britancima koji su ih potom donirali Sveučilištu London.
To je sveučilište 2013., zbog lošeg financijskog stanja, posudilo ove vrijedne umjetnine British Museumu za dugotrajnu izložbu. Među ovim komadima porculana nalazi se Qinghua (porculan s plavobijelim cvijećima) te Wucai (šareni porculan u pet boja). Mnogi primjerci čak su i jedinstveno iz carskih keramika te predstavljaju vrhunski proizvod dinastija Song (960. - 1279.), Yuan (1271. - 1368.), Ming (1368. - 1644.) i Qing (1636. - 1911.).
Fotografija: Admonitions of the Court Instructress to Palace Ladies, British Museum
Razlike u standardizaciji kolekcija
Treba naglasiti i kako se razlikuju zapadnjački muzeji u kojima se čuvaju otuđene umjetnine iz Kine, odnosno postoji prvenstveno razlika između onih europskih i američkih. Ovi prvi imaju više različitih vrsta kineskih relikvija, ali najviše cijene posuđe, posebice ono napravljeno od bronce, keramike i porculana, često ukrašeno finom plastikom. U američkim muzejima pronaći ćete sve vrste i mnogo bolje slikarske kolekcije. Među njima su najpoznatiji Freer and Sackler Galleries u Washingtonu, The Metropolitan Museum u New Yorku te Nelson-Atkins Museum of Art u Kansasu i njima slični.
Yang je inače mišljenja da kineski muzeji više pažnje poklanjaju povijesnoj i arheološkoj vrijednosti kulturnih relikvija dok je zapadnjačkim muzejima važna finoća modeliranja.
Prema njegovim riječima, kineski istraživači uvijek više pažnje pridaju natpisima unutar brončanih i keramičkih relikvija koje su zbog njih i skuplji jer oni upućuju na njihovu vrijednost. Dodao je kako misli da u zapadnom svijetu ljudi rijetko razumiju natpise koji im nisu glavni standard za kolekciju. Važnije im je modeliranje, tako je primjerice i čaša s dvije ovce s kraja vladavine dinastije Shang, zahvaljujući posebnom načinu modeliranja postala reprezentativno djelo iz područja uz rijeku Yangtze.
On je također istaknuo i Victoria and Albert Museum u Ujedinjenom Kraljevstvu koji se razlikuje od British Museuma koji cijeni dugu povijest kada su u pitanju kulturne relikvije. Ovaj prvi mnogo je moderniji. Tu je važna kolekcija dekorativne umjetnosti, a imat ćete prilike vidjeti i odjeću dinastija Ming (1368. - 1644.) i Qing (1636. - 1911.), uključujući tunike carskih službenika, svilene odjevne predmete, a ima i namještaja, sklopivih zaslona i slika koje prikazuju tradicionalni životu uz obalu mora u kineskoj pokrajini Guangdong.
Osim toga, posebnu kolekciju ima i Narodni muzej u Pragu također. 50-tih godina prošlog stoljeća, kada je kineska diplomacija bila u teškoj situaciji, kineske delegacije pozivane su na neke aktivnost u tadašnju Čehoslovačku. Dvije strane tada su uspostavile dobre odnose te je iz tog razloga muzej dobio mnogo kineskih slika iz 20.st. Tadašnje kinesko slikarstvo nalazilo se u fazi istraživanja hoće li se držati tradicijskog slikarstva ili će se okrenuti zapadnom. Ostali svjetski muzeji nemaju mnogo umjetnina iz ovog razdoblja.
Prema službenom izvješću, u ovom muzeju čuva se više od 70 slika poznatog slikara Qija Baishija (1864. - 1957.) te desetak slika Lija Kerana (1907. - 1989.). Ne moramo posebice ni naglašavati da je ovo dragocjeni izvor za istraživanje o kineskom slikarstvu proteklog stoljeća.
Dolazi li u obzir povratak u Kinu?
Yanga smo upitali da li se kineske kulturne relikvije koje se čuvaju u muzejima diljem svijeta šalju na aukcije ili prodaju.
- ''Postoji i takva situacija. Primjerice ako su predmeti koji su u muzej došli prije mnogo godina, a više nisu u skladu sa standardima kolekcije u muzeju, moguće je da ih on odluči i prodati. Primjerice, prije nekoliko godina Museum of Fine Arts u Washingtonu prodao je mali dio svoje kolekcije porculana. To se radi jako oprezno i skriveno. U pitanju su visoke cijene i postoji velika mogućnost da se naljute osobe koje su donirale predmete pa se često ovi pokušaji prodaje kriju i od drugih potencijalnih donora. U ovom trenutku ozbiljni muzeji su strogi kada je riječ o primanju donacija. Primjerice muzej pri Sveučilištu Stanford, gdje ja radim, često odbija donacije koje nisu u skladu sa standardima ili predlažemo donatorima da ih prodaju i taj novac doniraju muzeju.''
Posljednjih godina ovo je tema o kojoj se mnogo govori diljem svijeta, odnosno trebaju li se u Kinu vratiti njezine izgubljene umjetnine?
- ''Primjerice grčka vlada stalno traži od British Museuma da vrati skulpture s atenske Akropole, no još nisu postigli sporazum. Kinezi bi isto htjeli svoje umjetnine, životinjske glave iz Yuan Ming Yuana. Postignut je opći dogovor o kolekcijama kulturnih relikvija iz inozemstva UNESCo-vom konvencijom iz 1970. Ta godina stavljena je kao svojevrsna granica, odnosno za relikvije prije te godine obično se ne traži izvor, a nakon toga potrebno je imati naznačeno ime donatora i način na koji su relikvije dobijene. Tim konsenzusom nisu uključeni privatni kolekcionari te njegova provedba ovisi o situaciji.''
Izvor: China Culture Daily
Prevela: Nika
Pratite nas na: 
Facebook: Croatian service, China radio International 
Weibo: @克羅地亞-紅白格 ili http://weibo.com/hrvatski 
Wechat: Hrvatska1
Mobilne aplikacije: Acerola Mobile
Pored toga, možete i pročitati naš časopis na iPadu.
