Kineski menadžer Li Feng prilikom potpisivanja ugovora sa srpskim trenerom Aleksandrom Stanojevićem.
Upoznajte Lija Fenga - najuspješnijeg nogometnog menadžera u Kini
Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća u Kinu je došao raditi prvi hrvatski trener Miloš Hrstić koji je u Sichuanu postigao dobre rezultate. Tada nije bilo mnogo stranih lica u kineskom nogometu, a ta rijetka privlačila su dosta pozornosti navijača i medija. No nekoliko godina kasnije broj trenera iz područja bivše Jugoslavije počeo je sve više rasti.
Srpski trener Slobodan Santrač je u sezoni 1999./2000. napravio pravo čudo u klubu Shandong Luneng. Tu malu momčad doveo je na vrhunsku razinu kineske lige. U tom pogledu nikako ne smijemo zaobići ni lik i djelo Radomira Dujkovića, Vladimira Petrovića, Bore Milutinovića, Milorada Kosanovića, Ljubiše Tumbakovića, Branka Ivankovića, Ćire Blaževića, Dražena Beseka, Dragana Okuke, Josipa Kuže, Radomira Antića, Aleksandra Stanojevića ali i mnogih drugih trenera koji su došli u Kinu iz ex-Yu zemalja. Oni su, prema službenim podacima, osvojili najviše titula prvaka kineske Superlige i naslove Kupa.
U Kini je također sve više i više igrača s ovog područja, od Aleksandra Živkovića, Branka Jelića, Marka Zorića do Darka Matića, Fatosa Beqiraja, Leona Benka i Dejana Damjanovića koji možda nisu najpoznatiji u Europi, ali su veliki ljubimci kineske publike.
Zahvaljujući njihovim uspjesima u kineskom nogometnom svijetu već više godina postoje izrazi poput Qian Nan Jiao Lian ili Qian Nan Qiu Yuan što znači ''treneri (ili igrači) iz bivše Jugoslavije'' što je, možemo reći, postalo i pravi fenomen kineskog nogometa. No mnoge zanima jedna stvar - tko ih je zapravo doveo u Kini, odnosno o kojim se menadžerima radi. Svrha ovog teksta i jest otkriti te ljude iz sjene.
Josip Kuže
OD PREVODITELJA DO NOGOMETNOG MENADŽERA
Kada je riječ o dovođenju trenera i nogometaša s prostora bivše Jugoslslavije tu je posljednjih godina radilo nekoliko poznatih kineskih menadžera. Svi oni jako dobro poznaju oba nogometna svijeta, a jedan od najpoznatijih i najuspješnijih je svakako Li Feng. On je zaslužan za dolazak Josipa Kuže, Aleksandra Stanojevića, Fatosa Beqiraja i mnogih drugih na Daleki istok.
Prije 15 godina Li je radio kao službenik u kineskom Ministarstvu za vanjsku trgovinu te je odmalena bio veliki obožavatelj navedenog sporta. Kada je 1999. Luneng želio dovesti ruskog igrača Sergeja Vjačeslavoviča Kirijakova zatražili su pomoć od Lijeva ministarstva pri rješavanju nekih problema. Upravo je on, zato jer je na fakultetu studirao ruski, bio odabran za taj zadatak te je po prvi put uspješno ''ostvario'' jedan transfer i vidio kako to izgleda biti nogometni menadžer.
- ''Nakon što je transfer uspješno završen ruski igrač mi se javljao svaki puta kada mu je trebala pomoć, kao i sam Luneng koji me je zvao svaki put kada su trebali neke strane igrače. Počelo se događati da neki strani igrači kontaktiraju prvo mene sa željom da dođu u Kinu te s pitanjem da li im ja u tome mogu pomoći. Počeo sam i sam malo o tome razmišljati s obzirom da volim nogomet pa sam se odlučio isprobati nešto novo. Menadžerski posao počeo sam isključivo s ruskim igračima i sve tadašnje s tog područja sam ja doveo. Nakon toga sam počeo dovoditi bugarske i srpske igrače, pa polako one iz Njemačke, Španjolske i Brazila. No moja baza ipak je ostala Istočna Europa,'' - priča Li.
Kao veliki obožavatelj nogometa Li ga je naravno počeo igrati kao dječak u školi i najdraže mu je bilo stajati u veznom redu. Najzanimljivije je što je on, prije negoli je postao nogometni menadžer, mislio kako se radi o dosadnom poslu gdje se zarađuje jako malo novca i gdje se treba stalno putovati.
- ''Međutim sad kad gledam utakmice i opušteno razgovaram s prijateljima, a istovremeno mogu tražiti i igrače te povezati posao i hobi mislim da je sve ovo sjajno,'' - nastavlja dalje očito ne žaleći ni trenutka što je napustio mjesto vladina službenika pronašavši sreću u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, ''kada u svom poslu nađeš sreću, onda samo uživaš. Kao ja sada primjerice. Ja se uvijek zezam s prijateljima kako samo sjedim, pijem pivo i razgovaram, a zapravo radim.''
No, Li ne poriče kako u nogometu ipak postoje skrivene i prljave stvari jer kako i sam kaže riječ je o industriji koja bi ipak na kraju trebala biti zdrava i transparentna. On se drži mišljenja da ćeš na kraju sam odlučiti hoćeš li sudjelovati u tim prljavim poslovima i tako narušiti samu srž ovog sporta.
Fatos Beqiraj
KVALITETA NOGOMETA NIJE VEZANA UZ MJESTO PODRIJETLA
No vratimo se mi na početak 90-ih godina prošlog stoljeća kada su u Kinu mahom dolazili nogometaši i treneri iz Istočne Europe te zemalja bivše Jugoslavije. Sigurno i vas zanima što je tome bio najveći razlog.
- ''Razvoj kineskog nogometa i sam je imao različita razdoblja. Prvo smo se otvarali prema Istočnoj Europi, primjerice Rusiji i Ukrajini jer su blizu. Zatim su primjerice došli mađarski igrač Kriszstian Kenesei, pa potom igrači iz Bugarske i bivše Jugoslavije. Mišljenja sam kako su najveći nogometni izvoznici na svijetu zemlje Južne Amerike i europske zemlje s područja bivše Jugoslavije. Mnogo dobrih nogometaša iz cijelog svijeta došlo je iz ova dva područja. Primjerice igrači iz Rusije i Njemačke ne žele doći u Kinu,'' - ističe Li.
Treba naglasiti i kako gospodarska situacija u tim zemljama u ovom trenutku nije blistava te da veliki broj tamošnjih dečki igra nogomet te nakon što se dokažu nerijetko odmah odlaze u inozemstvu. Iznimka nisu ni treneri.
- ''Kinesko tržište vapi za strancima i njima može ponuditi bolje uvjete nego one koje imaju kod kuće. Kinezi su dosta prijateljski nastrojeni prema ljudima iz Srbije i Hrvatske. Većina njih radi odličan posao u Kini. S njima se lako družiti i čini mi se kako odlično razumiju Kineze i kinesku kulturu,'' - tvrdi najpoznatiji nogometni menadžer u Kini.
Međutim, posljednjih desetak godina obilježeno je mišljenjem kako nogometno znanje iz ovog područja više nije niti moderno niti razvijeno. Sve to dovelo je do toga da su Kinezi polako izgubili svo povjerenje koje su imali prema nogometnim stručnjacima iz navedenog područja.
Luneng je tako 2000. potjerao Santrača iz svojih redova iako su s njim osvojili prvu titulu prvaka. Odlaskom Tumbakovića 2009. iz istog kluba javno se progovorilo o tome kako istočnoeuropski nogomet više nije u modi.
Iz Kine su 2011. otišli i Branko Ivanković i Ćiro Blažević unatoč tome što su obojica u prethodnoj sezoni postigli mnogo. Krajem proške godine Luneng i Beijing Guoan otpustili su Radomira Antića odnosno Aleksandra Stanojevića opravdavajući se kako ''klub treba trenere koji predstavljaju razvijeni nogomet''. Navijači i mediji podrugljivo su komentirali da su dva srpska trenera otišla zbog svojih putovnica i državljanstva, a ne rezultata. Li Feng i sam osjeća negativan naboj oko istoka Europe, svoje nogometna baze.
- ''Nogometne trenere ne možemo definirati prema državama iz kojih dolaze, nogomet je profesija. Ne možemo reći da ako si iz Srbije da je tvoj nogomet nerazvijen te da ako si iz Španjolske da onda jest. Nogomet je profesija i svaka osoba ima drukčiji pristup njemu. Postoji mogućnost da netko iz Srbije ima bolje razumijevanje nogometa nego neki Španjolac. Potpuno je krivo kada ljudi danas misle da su srpski treneri zastarjeli. Kada procjenjujemo sposobnosti nekog trenera to moramo raditi po profesionalnim kriterijima odnosno da li je filozofija igre u skladu s klubom, da li mu se taj klub sviđa i želi li u njegov rad uložiti svoju energiju, odnosno ima li dovoljno sposobnosti voditi jednu momčad. To je ključna stvar, a ne mjesto iz kojeg on dolazi.''
Li je na pitanje o negativnom trendu odnosa prema nogometnim stručnjacima i igračima iz zemalja bivše Jugoslavije rekao kako to po njegovu mišljenju nije važno jer je povijest pokazala kako se ljudi uvijek prisjećaju trenera iz zemalja bivše Jugoslavije kada je situacija najgora.
Dragomir Okuka
PRIJATELJSTVO S KLIJENTIMA
Kako je i sam naveo, Li osim poslovnih i dalje održava prijateljske odnose s većinom trenera i igrača koje je doveo u Kinu.
- ''Moguće je da je to zato i što smo većinom istih godina. Jedan od najboljih prijatelja mi je Aleksandar Stanojević. Jako sam dobar i s Draganom Okukom. Ja sam vam onako kao poeta, volim iskrene ljude s dobrim srcem. Oni koji nisu takvi, s njima ima poslovne odnose. To su te razlike. Primjerice Okuka, koji je nekoć radio u Jiangsu a sad u Changchunu. Volim njegov karakter jer je on veoma iskren, razumije druge kulture i svoje igrače. S nekim drugim trenerima primjerice imam jako dobre poslovne odnose, ali ipak ne možemo postati dobri prijatelji.''
Li ističe kako je osnovni ključ uspjeha u Kini da strani igrači i treneri što bolje razumiju kinesku kulturu te da zavole ovu zemlju i klub koji treniraju.
- ''Ako želiš postati uspješan strani igrač u Kini prvo je moraš voljeti te voljeti klub koji treniraš. Često im govorim da moraju biti profesionalni. Što to točno znači? To znači da moraš voljeti ovu profesiju, ono što od nje dobivaš u svakom smislu, prihode koje ti daje klub kojeg prije svega moraš voljeti. Neki strani igrači dolaze isključivo kako bi zaradili, a na kraju nisu zadovoljni ničim i primjerice često psuju. Kad je tako znači da tvoje srce i emocije nisu u ovom klubu do kraja. U nogometu čitava ekipa treba surađivati. Ako se tako budeš ponašao nitko te neće voljeti i onda ni nećete moći postići rezultate na terenu. Neće te ni trener voljeti pa čitava priča zaista neće funkcionirati. Imate neke u Kini koji vrlo dobro rade, a nemaju baš najbolju tehniku, ali su ipak veoma uspješni. A primjerice oni koje doživljavamo kao uspješne igrače, poput Lucasa ili Anelke, nisu na kraju ništa postigli u Kini jer nisu svoje srce ostavili ovdje. To je ključ svega. Prvo moraš imati dobro srce te voljeti Kinu, kinesku kulturu i svoj klub. A ako tome pridodamo i dobru tehniku onda imaš velike šanse za uspjeh,'' - priča nam Li.
On, među svim stranim igračimakoje je doveo, kao najuspješnijeg, bez sumnje uvijek izdvaja Darka Matića koji već šest, sedam godina igra u Kini. Prvo je igrao u Tianjinu, a od 2008. igra u pekinškom Guoanu. Iako on nije popularan u Hrvatskoj, na drugom kraju svijeta u potpunosti je drukčije. Matić u Kini uživa veliku popularnost te je poznat po svojoj ljubavi prema Pekingu i činjenici da priča mandarinski s pekinškim naglaskom. No što je s našim starim prijateljem Kužom?
- ''Kada je Kuže došao u Kinu klub nije želio da dovedem pomoćnike. On je sam bio u Tianjinu, niti supruga nije došla s njim. Često je dolazio pričati sa mnom kada bi bio nezadovoljan. Možda je to vezano uz njegov karakter i možda kao osoba više gleda na loše nego na dobre strane. Često bih mu predlagao da sagleda pozitivnu sliku, a ne samo loše strane. Žao mi je jer je bio dobar trener, uspješan u mnogim drugim zemljama, ali nikako nije mogao uspjeti u Tianjinu,'' - ističe Li.
Darko Matić
ISKRENOST - KLJUČ USPJEHA
Prema službenim statistikama Kineskog nogometnog saveza Li Feng i njegova tvrtka Cheng Gong Ti Yu (što doslovno prevedeno znači Uspješan sport) posljednjih su godina doveli najveći broj stranih igrača i trenera. U prosjeku dvadesetak svake godine. Znamo da se za takvo nešto moraju održavati jako dobri odnosi s klubovima. U čemu je Lijeva tajna?
- ''Najvažnija je iskrenost. Ponekad kada klubovi otpuste igrača i ne plate mu odštetu na vrijeme mi to privremeno napravimo i onda naknadno tražimo od kluba. Znam da to u očima drugih ljudi zvuči glupo, ali na taj način zadobivate povjerenje ljudi s kojima poslujete.''
S obzirom da je i sam više puta spomenuo riječ iskrenost upitali smo Lija da li je kinesko, a samim time i svjetsko nogometno tržište često puno laži, prevara, tajnih igara i korupcije kada je riječ o transferima. Naš sugovornik nije izbjegao odgovor na ovo pitanje.
- ''Menadžerska profesija je slična odvjetničkoj. Mnogo stvari se ne može otkrivati javnosti. Primjerice mnogi klubovi neke transfere žele držati tajnim, pa tako i igrači. Je li neki menadžer dobar ili ne određuju klubovi po svojim kriterijima, odnosno da li ti vjeruju, da li žele da zaradiš na njihovim transferima i upravo je ovo dobar dokaz jesi li dobar ili ne. U ovoj profesiji ima bezbroj menadžera. Neki od njih nemaju dugoročan plan bavljenja ovim poslom nego im je dovoljan jedan transfer da zarade, ne razmišljaju o rezultatu. To ne znači da su oni loši. Svi imamo drukčija mišljenja i razumijevanje. Na svijetu ima i mnogo menadžerskih tvrtki koje uživaju povjerenje velikih klubova. To je i moj cilj te želim postići njihov standard. Naše tržište je malo, ali želim da mi klubovi vjeruju i da me poštuju."
U ovom trenutku traje ljetna, lipanjska pauza u kineskoj Superligi, a nakon toga, oko 7. srpnja počinje novi krug transfera. Li je naglasio kako želi da kineski klubovi zahvaljujući njegovu poslovanju budu što kvalitetniji. Jesu li to onda njegovi ciljevi u budućnosti?
- ''Doveo sam dosta stranaca u Kinu, a sad bi želio Kineze odvesti u Europu, u pet najjačih liga. E to bi bio pravi poduhvat i doprinos.''
Autorica: Nika
Uredila: Franka
Pratite nas na: 
Facebook: Croatian service, China radio International 
Weibo: @克羅地亞-紅白格 ili http://weibo.com/hrvatski 
Wechat: Hrvatska1
Mobilne aplikacije: Acerola Mobile
Pored toga, možete i pročitati naš časopis na iPadu.
