Ova fraza se često koristi da opiše ljude koji ne prezaju od toga da se povuku s funkcije kada su na vrhuncu svog uspjeha.

Lao Zi, mislilac za vrijeme kasnog perioda Proljeća i Jeseni je rekao: „Povuci se kada završiš posao. To je nebeski put". Također je dodao da čak iako je nečija kuća puna bogatstva, taj ih ne može posjedovati zauvijek; bogata, arogantna i ekstravagantna osoba je nepovratno osuđena na samodestrukciju. Takve ideje su utjecale na Kineze toliko duboko da većina njih ima osjećaj kada se treba zaustaviti, odnosno kada da se povuče na vrhuncu uspjeha ili u životu ili u karijeri. Ovo je zbog toga što s jedne strane znaju da „nijedan cvijet ne može cvjetati sto dana", u značenju da nitko ne može ostati na vrhuncu karijere ili života i da se treba na vrijeme povući kako bi izbjegao sramotni trenutak padanja na dno; s druge strane, čineći to prave mjesta za one koji dolaze dajući im prostora da iskažu svoj talent, i otklanjaju razlog za zavist ili mržnju.