Jednom davno jedan je starac živio blizu granične utvrde u sjeverozapadnoj Kini.Bio je poznat kao Saiweng(znači starac na granici). Jednog dana,konj jednog od njegovih sinova zalutao je na području zapadno od granice. Sin mu je bio nezadovoljan zbog greške i nakon mnogih pokušaja da nađe životinju. Susjedi su ga došli tješiti,pitajući ga kako podnosi gubitak.

Odgovarajući na susjedove riječi,Saiweng je rekao:"Gubitak konja nije nužno loša stvar".

Nisu obraćali puno pozornosti na njegove riječi. Mislili su da je,na kraju krajeva ,star,i otišli su.

Nekoliko mjeseci kasnije se zalutali konj vratio. Štoviše,vratio se s još jednim jačim konjem.Ljudi su došli čestitati Saiwengu,hvaleći ga za predviđanje.

Na njihovo čuđenje,Saiweng nije bio sretan zbog povratka konja.Umjesto toga,hladno je rekao:" Neočekivani dobitak konja možda proriče bolest".

Bio je u pravu. Njegov je sin postao zanesen konjem i volio ga je često jahati. Jednog je dana pao s konja i ostao nepokretan. Susjedi su pokazali suosjećanje za starijeg oca i sina,ali ih je starac iznenadio kad je rekao:" Slomljena noga ne mora nužno biti loša stvar".

Godinu dana kasnije,drugi mladić je bio izabran za vojnu službu i većina je poginula u bitci. Njegov nepokretni sin je bio izuzet od vojne službe i tako je njegov život bio spašen.

Ovo je priča prema poznatoj izreci"Kad Saiweng izgubi konja,tko može znati je li to sreća u nesreći?"