Nakon osnutka Narodne Republike
Kine 1949. godine, otvoreno
je novo poglavlje kineskih diplomatskih
odnosa.
Tijekom prvog razdoblja uspostave
diplomatskih odnosa do kraja
50- tih godina, Kina je uspostavila
diplomatske odnose sa SSSR-om,
istočnoeuropskim socijalističkim
zemljama te nekim susjednim
azijskim zemljama. Nakon završetka
Azijsko-afričke Bandunške
konferencije održane 1955.
godine u Indoneziji, Kina
je ustrajno podupirala arapsku
borbu protiv imperijalizma,
čvrsto je podupirala afričke
zemlje i narode u njihovom
odupiranju kolonijalizmu i
rasizmu, kao i latinoameričke
narode u njihovom odupiranju
SAD-u. Do godine 1956. Kina
je imala uspostavljene diplomatske
odnose sa 25 zemlja.
Od kraja 50-tih do kraja
60-tih godina, Kina je uspostavila
diplomatske odnose sa mnogim
drugim zemljama, formirajući
tako drugo razdoblje snažnog
razvoja svoje diplomacije.Na
kraju 1969. godine Kina je
imala uspostavljene diplomatske
odnose sa 50 zemalja。Većina
zemalja, osim Francuske su
bile azijske, afričke ili
latinoameričke zemlje, a i
sljedeće zemlje su bile arapske
i afričke ,osim Šri Lanke,
Kambođe, Laosa i Kube.
Jedan od najvažnijih preokreta
u kineskoj diplomaciji se
dogodio u listopadu 1971.
godine. Uz potporu većine
zemalja u razvoju, OUN je
usvojila, sa golemom većinom
glasova, rezoluciju broj 2758,
o povratku Kine u članstvo
UN-a . Time se kineski međunarodni
položaj bitno poboljšao. Tijekom
ovog razdoblja predsjednik
Mao Zedong i premijer Zhou
Enlaj su, uviđajući promjene
na međunarodnom planu, pravovremeno
i dalekovidno poduzimali sve
važne odluke, otvarajući tako
nove vidike kineske diplomacije
i najavljujući treći val širenja
kineske diplomatske mreže.
Od kraja 70-tih do kraja
80-tih godina, vođena diplomatskim
smjernicama Deng Xiaopinga,
Kina je normalizirala diplomatske
odnose sa SAD-om, Japanom
i Zapadnom Europom, unaprijedila
odnose sa SSSR-om te razvila
obimne odnose sa zemljama
Trećeg svijeta. Nakon diplomatskih
pregovora sa Velikom Britanijom
i Portugalijom, Kina je izjavila
da će kineska vlada od 1.
srpnja 1997. godine preuzeti
upravu nad Hong Kongom, dok
će Makao biti vraćen matici
zemlji 20. prosinca 1999.
godine.
Od početka 90-tih godina
prošlog stoljeća, glavni lideri
Komunističke partije Kine
na čelu sa Jiang Zeminom slijedili
su i uspješno provodili diplomatske
zamisli Deng Xiaopinga i miroljubivu
vanjsku politiku. Kina je
nastavila razvijati diplomatske
odnose sa drugim zemljama
na temeljima Pet principa
miroljubive koegzistencije
i tako pridonosila učvršćenju
novog svjetskog političkog
i ekonomskog poretka. Tijekom
ovog perioda Kina je obnovila
diplomatske odnose sa Indonezijom,
uspostavila diplomatske odnose
sa Singapurom, Brunejem i
Južnom Korejom te normalizirala
odnose sa Vijetnamom i Mongolijom.
Godine 1996. predsjednik
Jiang Zemin je posjetio tri
južnoazijske zemlje, Indiju,
Nepal i Pakistan, učvršćujući
kineske veze s ovim zemljama.
Osim toga, Kina je pridala
veliku pozornost unapređivanju
diplomatskih odnosa sa razvijenijim
zemljama. U zemljama Latinske
Amerike već je 19 zemalja
uspostavilo diplomatske odnose
s Kinom.
Glavno obilježje početka
novog stoljeća je povećan
razvoj multilateralizma i
ekonomske globalizacije. Kina
je zemlja u razvoju sa najvećom
populacijom u svjetu. Kina
u svom razvoju treba potporu
svijeta, kao što i svijet
treba Kinu. Kina se iskreno
nada jačoj suradnji i želi
zajednički razvoj sa svim
zemljama i regijama na osnovama
Pet principa miroljubive koegzistencije.
|