Mrkić: Multilateralizam jedini način za savladavanje izvzova pandemije i oporavka svetske ekonomije

2020-11-26 16:10:34  | CRI
Share:

Poslednjih nedelja održavaju se brojni samiti. Kao da je oživela multilateralna diplomatija iako pandemija izazvana kovidom-19 ne samo da opstaje, već se i zaoštrava, razbuktava i odnosi sa sobom sve veći broj žrtava. Osim u Kini. Sistematsko obračunavanje sa smrtonosnim virusom je tamo solidno ustoličeno, a nivo ozbiljnosti u tretmanu daje zapanjujuće rezultate. U drugim zemljama, pa i nekim veoma razvijenim, pogubni korona virus nastavlja da hara i, izgleda, neće biti obuzdan sve dok ne dođe do primene vakcine. Svejedno, potreba za dogovaranjem država i naroda nije nestala, naprotiv! Problemi od opšteg značaja se nagomilavaju, a mogu biti rešavani samo zajedničkim naporima i akcijom, dakle na multilateralnoj osnovi.

Svedoci smo brojnih susreta najviših predstavnika država koji se odvijaju putem video konferencija, u tzv. virtuelnom okupljanju putem interneta. Zar ove godine nismo, po prvi put u istoriji, imali generalnu debatu u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija održavanu putem video veze? Šefovi država ili vlada su se obraćali svim članicama Ujedinjenih nacija iz svojih kabineta, a nove tehnologije omogućavale su da se bez ikakve zadrške prate i slušaju njihova izlaganja.

Ista tehnika je primenjena i na samitu Grupe 20, koja okuplja zemlje sa najvećim učešćem u svetskoj privredi i čiji je domaćin, ovoga puta, bila Saudijska Arabija. Prethodno bi trebalo podvući da je mudro što se najmoćnije zemlje sastaju u ovom formatu, jer daleko vernije odslikava stvarnost i svetski razvoj nego što je to slučaj sa Grupom 7, u kojoj nema Kine, a ni Rusije! Dakle, Rijad, glavni grad Saudijske Arabije bio je formalno domaćin ovog važnog skupa iako u sam grad nije kročila noga bilo kog učesnika osim samog domaćina, saudijskog kralja Salmana bin Abdulazisa Al Sauda i njegovih saradnika.

Imajući u vidu činjenicu da je samit G20 održan odmah posle samita APEK-a, ali i BRIKS-a, može se reći da je ovaj događaj po mnogo čemu indikativan za dalji razvoj međunarodnih odnosa. Velika pažnja je posvećena ključnim pitanjima današnjice, a govori kineskog predsednika Si Đinpinga i istupanje ruskog predsednika Vladimira Putina, ali i ostalih učesnika, umnogome su dali naznake o tome šta nas može očekivati u budućnosti.

Verujem da je osnovno obeležje u tome da se stvaralačkim dogovorima predstavnika dve trećine čovečanstva može očekivati uspešnost u savladavanju neposrednih prepreka poput bolesti kovida-19, ali i privrednih teškoća koje nisu zaobišle nijednu svetsku zajednicu. U velikoj meri ohrabruje činjenica da su sve države članice G20, bez razlike, prepoznale velike opasnosti pandemije kovida 19 i da su odlučile da se zajedničkim naporima suprotstave ovoj nemani koja preti čovečanstvu. Još više ohrabruje činjenica da je usvojen zajednički tekst Deklaracije, veoma jezgrovit i jasan! To se događa u vremenu, kada pored novog virusa korone, preovlađuju zategnutosti između Sjedinjenih američkih država i Kine, koje su počele trgovinskim ratom Trampove administracije prema Pekingu. Znamo da su neprijateljstva proširena na mnoge oblasti, kao i da su diktirana iz Vašingtona. Dakle, u ovakvim okolnostima nije bilo očekivano da će doći do saglasja po tako važnim pitanjima kao što su potreba koordinisane akcije pod okriljem Svetske zdravstvene organizacije! Pored toga, u zajedničkom dokumentu, Deklaraciji iz Rijada, podvlači se važnost Ujedinjenih nacija, Svetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda, ali i drugih međunarodnih institucija u daljoj zajedničkoj borbi protiv pošasti koja nas je sve zatekla i čije dejstvo stavlja na ispit našu ukupnu organizovanost, solidarnost i brigu o bližnjem svom. Reklo bi se da naročit značaj dokumentu i njegovoj uverljivosti daju odredbe koje se tiču konkretnih zadataka ministara zdravlja država učesnica Samita u Rijadu, kojima je naloženo da blisko sarađuju u brobi protiv kovida 19, da se međusobno izveštavaju i koordinišu aktivnosti u vezi sa svim aspektima suočavanja sa opasnim virusom (način lečenja, kretanje bolesnika, početak vakcinisanja i sl.).

Takođe, veoma je bitno da su i ministri finansija zaduženi da se sastanu u narednim mesecima i ostvare saradnju u preduzimanju svih potrebnih mera za očuvanje radnih mesta, obnavljanja privrednih i trgovinskih tokova. Establišment svih zemalja učesnica treba da bude stavljen u funkciju ostvarenja ovog prioritetnog zadatka - obuzdavanja i eliminacije pandemije i ponovnog stavljanja na noge čitave svetske privrede. U tom smislu, pozdravljeni su i napori da se dodatnim finansijskim stimulansima u iznosu od preko pet triliona (hiljadu milijardi) dolara unese “sveža krv” u krvotok svetske privrede i time donekle olakša inače vrlo teška ekonomska situacija u svetu izazvana pandemijom. Naročito raduje činjenica da su najveće privrede sveta razaznale teškoće nerazvijenih zemalja, posebno na afričkom kontinentu na kome pojedine zemlje nisu dovoljno spremne da im se zdravstveni sistemi suočavaju sa velikim problemima i obuzdaju izazove nastale pandemijom novog korona virusa.

Posebnu pažnju privlači odlučnost G20 da i dalje bude informisana o svim relevantnim kretanjima u vezi pandemije i svetske ekonomije i, u tom smislu, su naglašeni zadaci i očekivanja od angažmana Međunarodne organizacije rada (ILO) i Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) da vrlo pažljivo prate stanje i broj nezaposlenih zbog pandemije.

Ima još dosta toga što je bilo predmet fokusiranog razmatranja na nedavnom samitu G20. Bilo je i korisnih predloga, npr. predsednika Kine Sija o stvaranju međunarodnog sistema QR koda, kojim bi se omogućilo lakše prekogranično kretanje ljudi i pospešivala posrnula trgovina, turizam itd.

Šta je, međutim, najupečatljivije? Velika koncentracija na pitanje izrade, dostave, distribucije i, pogotovo, dostupnosti vakcine! Ne sme se nikako propustiti prilika da međunarodna tela i Svetska zdravstvena organizacija dokažu da brinu o svakom podjednako! Upravo to može biti jedini valjan dokaz da lideri shvataju nužnost i neminovnost multilateralizma i svega onoga što taj pojam podrazumeva u savremenom svetu. Pozivanje na Svetsku zdravstvenu organizaciju potvrđuje navedeno. Niko se ne može izdvojeno ili izolovano od ostalog sveta snalaziti, ostati zdrav i normalan, jačati svoje privredne potencijale, a da pri tome, nema osećaj za pravičnost, korektnost, demokratičnost, slobodu trgovine i jednakost u pravima i obavezama. Ko ne vodi brigu o drugome, neće ni sebi pomoći.

Autor: Ivan Mrkić, Član Nacionalnog saveta za Rusiju i KinuBivši ministar spoljnih poslova Srbije