Nacrt petogodišnjeg plana društvenog i ekonomskog razvoja Kine

2020-11-13 16:19:00  | CRI
Share:

Na Petom plenarnom zasedanju CK KP Kine, koje je posle četiri dana završeno 29. oktobra u Pekingu, usvojeni su programski dokument (Nacrt petogodišnjeg plana) društvenog i ekonomskog razvoja Kine i smernice za ostvarenje ciljeva dugoročnog razvojaza narednih 15 godina, koji ovoj ogromnoj zemlji, drugoj po ekonomskoj moći u svetu, treba da omoguće stabilan i uravnotežen razvoj industrijske i poljoprivredne proizvodnje, trgovine, nauke i tehnologije, kao i znatno poboljšanje životnog standarda stanovništva.

Ovaj važan dokument je pod direktnim rukovodstvom predsednika Si Đinpinga pripreman duže od sedam meseci, a tokom zasedanja plenuma dobio je 14 miliona sugestija za poboljšanje, Visoki kineski funkcioner Han Vensju saopštio je novinarima da je u vezi sa pripremom Plana predsednik Si dva puta predsedavao Politbiroom CK KP Kine, tri puta sastancima Stalnog komiteta politbiroa CK i dva puta sastancima radnih grupa koje su radile nacrt dokumenta, pripemale formulacije, vodeće principe i sadržaj predloga, a pored toga je obavio i više inspekcijskih putovanja po raznim krajevima zemlje gde je primao i savete iz raznih sektora društva. Učestvovao je i u višekratim revizijama samog završnog predloga kako bi se osiguralo da bude kvalitetno uradjen.

Kina u predlogu plana, koji treba da bude usvojen iduće godine na zasedanju Svekineskog narodnog kongresa (Parlamenta) nije istakla značaj brzog razvoja, već se opredelila za izmene u dosadašnjem modelu razvoja, verovatno usporeniji rast, ali uz očuvanje stabilnosti, naglašen rast unutrašnje potrošnje i razvoj domaćeg tržišta uz njegovo unapredjenje snabdevanjem iz inostranstva i jačanjem međunarodne razmene.

Strani ekonomski analitičari cene da Kina nije želela da predodredi stopu razvoja u novom planu kako bi sebi obezbedila fleksibilnost i prilagođavanje novim izazovima koji mogu nastupe u narednom petogodišnjem periodu. Medjutim, imajući u vidu da je Kina 2008. godine pri udaru svetske finansijske i ekonomske krize, uspela da se veoma brzo izbori sa njenim posledicama, kao i da je usled naleta kovida-19 koji je potresao ekonomije čitavog sveta, relativno brzo uspela da se izbori sa pand emijom i da vrati ekonomski život u normalne tokove, te da je u trećem kvartalu ove godine od jula do septembra uspela da ostvari rast od 4,9 procenata u odnosu na prošlu godinu, a pogotovo imajući u vidu planirano povećanje kapitalnih investicija u infrastrukturu, ekonomski analitičari procenjuju da joj neće biti teško da i u narednim godinama ostvari rast od 5-6 procenata godišnje.

U vreme kada su SAD zaokupljene predizbornom trkom, suočavaju se sa rasnim nemirima, ekonomskim zastojem zbog posledica Kovida-19 i dok se Evropa zbog takodje zbog Kovida-19 zaključava i smanjuje ekonomsku aktivnost, Kina koja je medju prima osvojila pobedu nad pandemijom, u redovnoj proceduri na jednom od najviših partijskih skupova donela je ohrabrujuće i optimističke programe razvoja - petogodišnji plan od 2021 do 2025, kao i dugoročni program razvoja do 2035. godine. Bilo je očigledno da je značajan partijski skup protekao u opuštenoj atmosferi i da članovi i kandidati za članove CK KPKnisu morali da nose maske kao preventivu jer je virus pobedjen.

Evolucija petogodišnjih planova

Počev od 1953. godine iz doba Mao Cedunga, Kina (sa izuzetkom perioda od tri godine izmedju 1963. i 1965.) na svakih pet godina usvaja petogodišnje planove razovja. Njihova realizacija je zbog mnogih objektivnih, ali i subjektivnih okolnosti i uticaja, varirala iz perioda u period, ali se sa sigurnošću može tvrditi da je poslednjih par decenija, realizacija tih planova bila uspešna i dovela Kinu u sam vrh svetske privrede i ekonomske moći. Suština planova koji su donošeni takodje se menjala, pa je u početku po uzoru na tadašnji Sovjetski savez Petogodišnji plan bio direktivnog karaktera sa centralizovanim državnim planiranjemkoji nije ispunjavao zahteve tadašnje kineske privrede i postajao kočnica u razvoju. Krajem 70-ih i početkom 80-ih godina u Kini počinje da preovladava ekonomska doktrina prema kojoj je planiranje i upliv države u privredu neophodno, ali je takodje neophodno poštovanje

zakonitosti tržišta i veći uticaj tržišnih mehanizama na privredni razvoj. U tom periiodu Kina praktično počinje da razvija tržišnu privredu, a svoj društveni sistem preimenuje u „socijalizam kineskih boja” kako bi izbegla optužbe da se preorijentisala na kapitalističku privredu, a takodje primenila kapitalističke metode koji su u interesu ekonomskog razvoja i

podstiču razvoj „socijalističke privrede”. To je i period kada se petogodišnji planovi najuspešnije realizuju i Kina ostvaruje u periodu od 10-ak godina ostvaruje cifu dvocifrenog rasta na godišnjem nivou. Na osnovu generalnog plana (programa) društveno-ekonomskog razvoja, kasnije se prave planovi na nivou svake provincije, prilagodjeni uslovima privrede na tim lokaciijama.

Koliko uspešan je bio razvoj Kine poslednjih decenija ilustruje i podatak Svetske banke prema kome je bruto nacionalni dohodak po stanovniku u 1960. godini iznosio svega 89,5 američkih dolara, a 2019. godine je dostigao 10.262 dolara, što je povećanje od 115 puta. Istovremeno, Kina je praktično uspela da iskoreni siromaštvo jer je broj stanovnika koji imaju dnevni prihod od 1,90 američkih dolara sa 66,3% u 1990. godini, spao na svega 0,5% u 2016. godini, što je takodje zabeleženo u podacima Svetske banke.

Šta je drugačije u 14. petogodišnjem planu od prethodnih?

Sigurno je prisutan veliki broj suštinskih izmena. Pre svega u narednih pet godina, trebalo bi da dodje do znatnih izmena u strukturi privrede, proizvodnje trgovine u pojačanom upravljanju privredom i njenom restrukturianju kako bi se podigla inicijativa i još više ispoštovale zakonitosti tržišta. To se pre svega odnosi na obnovu i usavršavanje ključnih grana proizvodnje, u mašinogradnji, energetici, visokim tehnologijama. Takodje se odlučujući značaj pridaje većem aktiviranju domaće potrošnje, koja treba da pokrene domaće tržište I proizvodnju. Suočena sa znatnim protekciionističkim merama pre svega SAD, ali i drugih razvijenih zemalja, posebno EU, Kina je shvatila da treba više da se okrene domaćoj potrošnji i tržištu. Objektivne procene Kineske akademije društvenih nauka pokazuju da će Kina koja raspolaže ogromnim tržištem sa 500 do 700 miliona srednjestojećih potrošača, moći da se u datom trenutku izbogi sa raznim bojkotima i barijerama koje se nameću njenoj robi, oslanjajući se pre svega na oživljavanje domaće potrošnje. To nikako ne znači da će Kina ići na samozatvaranje i samodovoljnost, već se u planu naglašava takozvani princip „dualne cirkulacije” gde će domaće tržište biti podsticano i povećanim uvozom i izvozom, ali neće više u toj meri zavisiti od spoljnih uticaja koliko je to bilo do sada.

Ciljevi razvoja

U novom petogodišnjem programu društveno-ekonomskog razvoja ne navodi se kolika će biti stopa rasta, ali se navodi težnja da bruto društveni proizovd dostigne 100.000 milijardi juana odnosno 14,89 hiljada milijardi američkih dolara. S obzirom na to da je prošle godine BDP iznosio 14,34 hiljade milijardi dolara ostvarenih na kraju godine, to za Kinu u ovoj godini neće biti teško, a svaki i mali rast u toku ove godine, učiniće Kinu jednom od najefikasnijih ekonomija, s obzirom na težak uticaj koji su posledice Kovida-19 ostavile na svetsku privredu, pa i na najmoćnije ekonomske zemlje kao što su SAD, EU, Japan itd.

Pri završetku ove godine u Kini je ocenjeno da je dosad ispunjavanjem

prethodnog plana uspela da ostvari decenijski cilj dostizanja „nivoa srednje napredne zemlje”. Taj rezultat je očigleda i gotovo potpunim iskorenjivanjem siromaštva, povećanjem BDP na preko 10.212 američkih dolara po stanovniku, izraženom urbanizacijom stanovništva i velikim brojem onih koji su umesto u poljoprivrednoj proizvodnji pronašli zapošljenje u drugim granama kao što su industrija, trgovina, uslužne delatnosti itd.

Sledeći cilj Kine je da u narednih 15 godina, do 2035. predje iz grupe zemalja sa srednjim prihodima stanovništva u grupu sa visokim prihodima, odnosno da prosečni BDP po stanovniku sa preko 10.000 poveća tri i više puta na 30-40.000 dolara po stanovniku, čime bi dostigla visoko razvijene Južnu Koreju, Španiju. Time bi Kina od statusa „srednje napredne zemlje” dobila status „srednje razvijene zemlje”.

Jedan od značajnih razloga što ovoga puta Kina nije insistirala na brzom razvoju, jesu i pouke izvučene iz prethodnih perioda. U situaciji kada „bezglavo” jurila za visokom stopom rasta došlo je do značajnih poremećaja u privredi kao što su povećano zagadjivanje životne sredine, disproporcije u rastu pojedinih regiona, nagli rast razlika u primanjima i

diferencijacija kineskog društva u kojem se povećavao jaz izmedju onih sa najnižim I najvećim primanjima, a sve takve pojave koje idu na uštrb najvećeg broja stanovnika mogle bi da dovedu i do većih društvenih protesta i poremećaja u opštem razvoju ekonomije ali i standarda stanovnika. Stoga se sada naglasak stavlja na kvalitetnijem, umerenom, ali stabilnom rastu.

Očuvanje bezbednosti

Veoma značajni stavovi u Petogodišnjem planu se tiču očuvanja bezbednosti Kini i tu se pre svega ističu ključni sketori bezbednosti prehrane stanovništva, energetskoj bezbednosti kao i bebednosti resursa i sirovina, a podrazumeva se da je kao četvrta Stavka odbrambena bezbednost.

Za Kinu, koja je vekovima trpela od gladi, izuzetnu važnost ima bezbednost prehrane stanovništva. U prethodnom periodu Kini još nije uspela da ostvari bezbedno i sasvim dovoljno snabdevanja žitaricama. Zahvaljujući izntenzivnom razvoju poljoprivredne proizvodnje koja je na godišnjem nivou rasla izmedju 4 i 4,6 odsto, sada je u Kini omogućeno

bezbedno i dovoljno snabdevanje stanovništva pšenicom i kukuruzom, ali je snabdevanje sojom koja je značajan prehrambeni artikal u Kini, uopšte nije dovoljo i za zadovoljenje svojih potreba Kina mora da uvozi oko 80 posto svoje potrošnje, što je čini zavisnom I ranjivom u odnosu na glavne snabdevače iz SAD, Kanade i Argentine. Posebni problemi u vezi s tim iskrsli su od kako su SAD otpočele otvoreni trgovinski rat sa Kinom.

U sadašnjoj situaciji Kina ključnim energentima - naftom i prirodnim gasom zadovoljava samo 30% svojih potreba, što znači da je teško zavisna od izvoza i uslova pomorskog transporta. Stoga je rešenje ne samo u razvoju alternativnih, novih izvora energenata, već i hitna izgradnja gasovoda i naftovoda kojim bi se, kako iz Rusije, tako i sa Bliskog istoka omogućio siguran transport.

Bebedno snabdevanje resursima i rudama je za Kinu od strategijskog značaja. Najtipičniji primeri koji mogu Kinu dovesti u zavidan i podredjen položaj su uvoz uglja i gvozdene rude. Samo u 2019. godini Kina je utrošila 2.000 milijardi američkih dolara na kupovinu ruda, a samo na kupovinu rude gvoždja dala je 100 milijardi dolara, od čega je 60% bio uvoz iz Australije. U uslovima kada se pojavljuju nepredvidive okolnosti u trgovinskim odnosima sa Australijom koja se povodi za ameičkim sankcijama, Kina će biti prinudjena da diversifikuje svoje snabdevanje i pronadje nove resurse na sopstvenoj teritoriji, kao i nove

snabdevače iz inostranstva.

Iako Kina u apsolutnim iznosima neuporedivo manje ulaže iz budžeta u razvoj odbrane, kineska odbrambena moć neprekidno raste razvojem snažne pomorske flote, vazduhoplovstva, kao i sofisticiranih raketnih sistema i sve širom primenom Sistema elektonike u savremenom naoružanju. Nesumnjivo je da će Kina i u narednom petogodišnjem razovju nastaviti da ulaže u jačanje odbrambene moći, kao i u jačanju svog uticaja medju velikim vojnim silama.

Zaštita životne sredine

U narednih pet godina Kina planira da poveća ulaganje u zaštitu životne sredine i smanjenje emisije glavnih zagadjivača, kako zatvaranjem najvećih zagađivača, tako i izgradnjom mnogo više alternativnih izvora energije pre svega solarnih sistema i energije iz vetroparkova. Kina je potpisnik više medjunarodnih konvencija i dogovora o smanjenju emisije gasova i protiv globalnog zagrevanja. Prošlog meseca, kineski predsednik Si je u govoru pred Ujedinjenim nacijama obećao da će Kina vrh emisije ugljen-dioksida smanjiti do 2030., a da će 2060. postići „neutralnost” što znači da neće više zbog ljudskog nemara zagadjivati atmosferu.

Petogodišnjim planom je predvidjeno „znatno smanjenje emisija ugljen-dioksida” I „dramatično poboljšavanje” efikasnosti izvora energije.

Razvoj nauke i tehnologije

Iako je i dosad, posebno poslednje dve decenije, Kina znatno ulagala u razvoj sopstvene nauke i tehnologije, ispostavilo se da to nije dovoljno, pa se tome u petogodišnjem planu posvećuje veliki značaj. Kina je dosad izdvajala 2,19 procenata za naučno-tehnološki razvoj, ali ima nagoveštaja da će taj procenat biti povećan na 2,5 pa čak i do 3% od budžeta.

Svojevremeno izrečena vizija kineskog predsednika Si Dinpinga da Kina, koja u svetu važi za najvećeg proizvodjača i takozvanu „najveću svetsku fabriku” treba da se pretvori u „najvećeg stvaraoca” koji će i svetu doprinosit svojim naučnim dostignućima, u petogodišnjem planu dobija punu podršku. Kina se više neće ponositi samo natpisom „Proizvedeno u Kini” (Made in China), već znakom „Stvoreno (pronadjeno) u Kini” (Crated (invented) in China). Kina je u vasionskoj, svemirskoj tehnologiji, satelitima i raketnim sistemima ostvarila izuzetne rezultate. Medjutim, u proizvodnji i „zadovoljavanju sopstvenih potreba” u oblasti „krucijalnih komponenti” i dalje zaostaje za SAD.

Zato će Kina u narednom petogodištu „insistirati na ključniminovacijama radi celokupne nacionalne modernizacije”. Ostvarenje tehno0loške samodovoljnosti postaćestrategijski stub nacionalne modernizacije”. Očekuje se da u tom smislu, posle usvajanja petogodišnjeg plana u martu iduće godine, pojedina ministarstva i agencije Kine zadužene za naučno-tehnološki razvoj razrade konkretne planove i mere za sprovodjenje ovog strategijskog cilja.

Ovo je posebno naglašeno i zbog toga što se Kina već decenijama konstantno suočava sa ograničavanjem ili zabranom uvoza strane tehnologije. To je od početka Trampovog trgovinskog rata sa Kinom posebno došlo do izražaja i uticalo je na sam razvoj proizvodnje vrhunskih tehnoloških sredstava u Kini. Američko nastojanje da spreči da se tehnološki usavršen i veoma konkurentan sistem 5G tehnologije kineske firme Huavej raširi u svetu, kao i ograničavanje uvoza sofisticiranih čipova u Kinu, pogodilo je ovaj sektor u Kini.

Stoga će Kina, nedvosmisleno, mnogo više ulagati u ravoj sopstvene tehnologije i nastojati da svojim novim proizvodima ponovo osvoji svet.

Autor: Zoran Đorđević